NEUZIMANJE
HRANE
POLJAK JOACHIM M. WERDIN NEKOLIKO JE GODINA ŽIVIO BEZ UZIMANJA BILO
KAKVE HRANE. PO NJEGOVOJ TVRDNJI DANAS NA SVIJETU PREKO TRI TISUĆE LJUDI ŽIVOTNU
ENERGIJU USPJEŠNO OBNAVLJA SAMO DISANJEM, ODNOSNO NE UZIMAJU NIKAKVU
MATERIJALNU HRANU. ONI SU DOKLAZ DA JE NEJEDENJE ISTINSKA BUDUĆNOSTI ZDRAVOG I
PROSVJETLJENOG ČOVJEČANSTVA.
Na početku, Poljak
Joachim M. Werdin, bio je običan duhovni tragatelj. Kao mladić čitao je svu
dostupnu ezoterijsku literaturu i tražio duhovni put i duhovnog učitelja koji
mu odgovara. Na kraju, sve što je tražio pronašao je u sebi. Sam ovako
opisuje trenutak duhovne preobrazbe, ključnog trenutka koji ga je pripremio za
život bez hrane:
Počevši od 1989. putovao sam više od tri godine po azijskim zemljama kao učitelj i promotor međunarodnog jezika esperanta. U to sam vrijeme bio u prilici pronaći mnogo više literature o ezoterijskim temama. Kad god bi se ukazala prigoda, čitao sam i vježbao ono što sam naučio. Isto tako, svaki put kad bi mi bilo zgodno, posjećivao sam pojedine centre za duhovni razvoj. Ali unatoč tome što sam čitao vrijedne knjige, razgovarao sa prosvjetljenim ljudima, posjećivao centre duhovnih praksi nisam pronašao, što iz današnje perspektive vidim, ono što sam tražio. Danas znam da je to u meni, i da sam ja njen izvor.. Što sam dublje ulazio u sebe, sve sam više uviđao da je svo znanje koje mi je potrebno, sve što sam tražio pa i mnogo više već ondje, u meni, da je oduvijek bilo u meni. Sve što sam trebao učiniti bilo je dopustiti sebi da se to u meni manifestira.
Počevši od 1989. putovao sam više od tri godine po azijskim zemljama kao učitelj i promotor međunarodnog jezika esperanta. U to sam vrijeme bio u prilici pronaći mnogo više literature o ezoterijskim temama. Kad god bi se ukazala prigoda, čitao sam i vježbao ono što sam naučio. Isto tako, svaki put kad bi mi bilo zgodno, posjećivao sam pojedine centre za duhovni razvoj. Ali unatoč tome što sam čitao vrijedne knjige, razgovarao sa prosvjetljenim ljudima, posjećivao centre duhovnih praksi nisam pronašao, što iz današnje perspektive vidim, ono što sam tražio. Danas znam da je to u meni, i da sam ja njen izvor.. Što sam dublje ulazio u sebe, sve sam više uviđao da je svo znanje koje mi je potrebno, sve što sam tražio pa i mnogo više već ondje, u meni, da je oduvijek bilo u meni. Sve što sam trebao učiniti bilo je dopustiti sebi da se to u meni manifestira.
Svi veliki
ugledni duhovni učitelji zajedno nisu mi u stanju pružiti ono što sam oduvijek
posjedovao.. Sve što oni, kao izvor informacija, mogu učiniti jest usmjeriti
moju pozornost u tom smjeru. I od tada sam ja postao neka vrsta duhovnog učitelja.
Ili barem čovjeka s misijom jer putuje, predaje, i piše knjige o životu bez
uzimanja metarijalne hrane. Tekst koji slijede je izbor najzanimljivijih
pitanja na koja Joachim odgovara širom svijeta, te naš izbor najvažnijih
dijelova njegovih knjiga.
Gospodine Werdin, kada, kako i nadasve zašto ste se odlučili na život bez hrane?
Gospodine Werdin, kada, kako i nadasve zašto ste se odlučili na život bez hrane?
Werdin: Od 1979. kad mi je bilo 16 godina poduzimao sam korake i na sebi
provodio eksperimente na putu prema svjesnom duhovnom razvoju. Moja odluka da
počnem živjeti bez hrane predstavljala je jedan od tih koraka i eksperimenata.
U srpnju 2001. s obitelji sam otišao od kuće na pet tjedana radi odmora. Radio
sam svakodnevno kao i inače, u svom uredu. Svakog sam dana kontemplirao više
nego obično kako bih prilagodio tijelo promjenama u njegovom funkcioniranju.
Tijelo sam planirao prilagoditi promjenama unutar tri do pet tjedana, ali
trebalo mi je više vremena. Promjene koje su se dogodile većim djelom za mene nisu
bile ništa novo, budući da sam od svoje 16. godine postio barem jednom godišnje
radi čišćenja tijela i zdravlja. Odlučivši živjeti bez hrane, jednostavno sam
hranu ostavio po strani. Međutim kasnije sam shvatio da je za večinu ljudi, po
njihovu vjerovanju, praktićno nemoguće jednostavno ostaviti hranu. To je razlog
zašto sam odlučio najprije istražiti a zatim i opisati metode prilagođavanja
ljudskog organizma na život bez hrane. Razmislivši o svemu, došao sam do zaključka
da će mi eksperimentalni put pružiti najbolje podatke i iskustva. Kao logičan
razvoj ove ideje, moj sljedeći korak bio je da se vratim na normalno mentalno
hranjenje tijela i ponovno tijelo učinim ovisnim o hrani. tako sada mogu reći
da, zahvaljujući znanju koje sam na taj način stekao, zainteresiranima mogu pružiti
više informacija.
Osim nejedenjem, jedno ste se vrijeme bavili prejedenjem.
Objasnite nam svrhu tog neobičnog eksperimenta?
Werdin: U to vrijeme, u ožujku 2003. planirao sam tijekom idućih godinu dana učiniti
sljedeće: udebljati se do maksimuma od 130kg. Nikada nisam bio toliko debeo,
zbog čega nisam bio u stanju u potpunosti razumjeti sve s tim povezane fizičke
i psihološke procese. Oboljeti od bolesti za koje se vjeruje da su neizlječive,
poput raka, dijabetisa, povišenog tlaka, srčanih bolesti i sl. Zatim se u
potpunosti izliječiti. U ožujku 2004. odlučio sam okončati gore opisani
eksperiment. Dovoljno sam naučio i nisam se želio primoravati na daljnje
patnje. Osječao sam se gore nego sam mogao i zamisliti prije početka
eksperimenta. Ujedno sam osječao da je novo vrijeme da krenem dalje s mojim
planom. 1.Ožujka 2004. započeo sam sljedeći eksperiment s nejedenjem. Toga sam
dana ponovno maknuo hranu. Budući da sam imao 30 kilograma previše, osjetio sam
bitne razlike između dvaju početaka načina života bez hrane. Iz eksperimenta s
debljinom, ijako sam stigao samo do 100kg, naučio sam mnogo o tome kako se osjeća
pretila osoba. o se ne tiče samo svakodnevnih aktivnosti. Npr. kretanje, ovisnički
apetit, osječaj hipertenzije…Sada mogu razumjeti zašto je pretilim ljudima,
onima kojima je to najpotrebnije, toliko teško prolaziti kroz postiti. Pretila
je osoba ovisnija o hrani. Bit će joj od koristi da ima veću snagu volje kako
bi uspješno prošla kroz tretman koji je sličan tretmanu ovisnika o drogi, jer
takva osoba pati više. Otkrio sam i doživio mnoge druge aspekte u vezi s
pretilošću. Sve mi je to pružilo nove spoznaje o čovjeku. Da bi ih sve opisao
bila bi potrebna još jedna knjiga. Znam da je vrijedilo eksperimentirati na
takav način. Molim vas, međutim, da imate na umu da je ovo moje iskustvo. Želim
reći da ono što sam ja osjećao ne mora biti isto onome što drugi osječaju.
Osobno, sve te eksperimente provodim kako bih znao
više, radi igre, i kako bih bio u stanju pružiti ljudima informaciju ako me
pitaju.
Koliko je na početku pokušaja odvikavanja od hrane važan
utjecaj okoline, odnosno društvena sugestija?
Werdin: jednom, na
početku svog prvog eksperimenta s nejedenjem, moja mi je supruga rekla: To što
radiš je protiv prirode. prije nego što sam joj odgovorio iznenada sam shvatio
da je u njenoj tvrdnji bilo mnogo istine. Zašto? Prije nego što odgovorim,
molim vas da razmislite o sljedeća tri slučaja.
1.
Kada se
beba rodi u društvu koji jedu, ona zahtjeva hrenu od trenutka svog rođenja.
Bebu se mora hraniti, jer ako njeno tijelo predugo ne prima nikakvu hranu,
prestat će vršiti funkcije, umrjet će. Ne davati bebi nikakvu hranu bilo bi
djelovanje protiv prirode.
2.
kada se
beba rodi u društvu ljudi koji jedu, ali su njezini roditelji nejedači, beba će
tražiti hranu u manjim količinama od one iz predhodnog primjera.
3.
Kad se beba
rodi u društvu nejedača, odbijat će jesti od početka života. U tom slučaju beba nebi trebala dobivati nikakvu hranu. Davanje hrane bebi
bilo bi djelovanje protiv njene prirode.
Znate li već
što uzrokuje te razlike? Možete nagađati da se radi o programima u instinktu
bebe, programima koji su odgovorni za odnos između čovjeka i materije zvane
hrana. Od trenutka začeća svako je ljudsko biće pod utjecajem sugestija društva.
Dok je u maternici, majka ima najveći utjecaj na instinkte djeteta, sljedeći su
otac i drugi članovi obitelji, a potom osobe s kojima majka provodi najviše
vremena. Ako su svi oni ljudi koji jedu normalno, ne treba očekivati da će
programi instinkta bebe u meternici biti drukčiji od onih koji prevladavaju u
društvu. Stoga će također i biološka priroda rođenog djeteta biti slična, kao
rezultata utjecaja koji se na tu osobu vrši tijekom njenog cijelog razvoja u
maternici. Prehrambene navike čovjeka stvaraju se već u maternici. Slični procesi
odvijaju se tijekom cijelog vremena poslije rođenja. ok beba ne postane
odrastao čovjek njena prehrana ovisi o društvu u kojem živi. Novorođenče ima
instinkte koji su dovoljno programirani tako da omogučavaju njegovom tijelu i
umu da pravilno funkcioniraju. Sklop tih programa tvori njegovu prirodu.
Djelovanje protiv te prirode uzrokuje poremečaje ili, u ekstremnim slučajevima,
čak i smrt. Sugestija društva nije ograničena samo na utjecaj roditelja i ljudi
s kojima je osoba u kontaktu. na osobu također imaju utjecaj obrazovanje, okoliš,
boje, zvukovi, temperatura, hrana koju jede igre i tako dalje. Sve to pa i više
neprestano programira ljudski instinkt. vjerojatno pogađate koliko znanje o
sugestiji društva može biti korisno sredstvo za manipulatore. Uz razumjevanje
mehanizma reakcije (programiranih odgovora) na specifične stimulacije u određenom
društvu ljudima je lako manipulirati (pogotovo njihovim emocijama) tako da
njihovo razmišljanje, govor i djelovanje budu u skladu s očekivanjima manipulatora.
Strah, želja da se osjeća ljubav, želja da se kažnjava i drugi čimbenici koji
uzrokuju emocijonalne reakcije koriste se na pažljivo planiran način, tako da
ljudi po vlastitoj volji rade upravo ono što manipulatori očekuju. Instinkt su
programi, a manipulator je programer koji zna kako programirati osobu na način
da ona to ne može primjetiti, a rezultat je da je osoba često zahvalna na
manipulatorovom radu. Glasači su često dobar primjer.
Također pogledajte oglase, pakiranja proizvoda, uređenje prodavaonica ili
ureda, izjave političara i novinara, i tako dalje. Slušajte i pokušajte
osjetiti što oni pobuđuju u vama, koje emocije. Mislite li da se to događa slučajno?
Što više mislite za sebe, to svjesnije nešto radite, i što više obračate pažnju
na sugestiju društva, više otkrivate skrivenu sugestiju i više razumijete
koliko ona ima jak utjecaj na razmišljanje, govor i ponašanje ljudi. Tako možete
reći da mislite svojom glavom a ne prema obrascima ugrađenim u vaše instinkte.
Tada sve više djelujete nezavisno, postajete sve nezavisniji. Osim toga, tada
emocijonalna stanja koja se u vama javljaju postaju onakvi kakvima ih vi
odlučujete imati, a ne onakvi kakvima ih je vaš instinkt bio programiran
proizvesti kako reakciju na određene situacije. Vodite računa o tome da čovjek
koji ne razumije i ne kontrolira svoj instinkt u vezi s programima koji
upravljaju materijom zvanom hrana nije u stanju postati nejedač. Takva je osoba
još uvijek rob programa svojih instinkta.
Zašto onda imamo probavni sustav?
Werdin: Odgovor je očigledan, kako bismo prerađivali i izlučivali sve što se
ubaci u tijelo. Ljudsko
je tijelo stroj koji uglavnom kontroliraju instinkti i podliježe takozvanim
zakonima prirode. Ljudsko biće ima slobodnu volju koja se manifestira kreativnošću
intelekta, tako da ono može doživljavati život onako kako odluči naša
nadsvijest koju ja zovem JA SAM. Instinkt, koji stvara i održava tijelo, pada
pod utjecaj društvene sugestije, stoga su mnogi produkti koje stvara um određene
osobe jednaki onima koji stvaraju umovi drugih. Ako se tijelo rodi u društvu
ljudi koji jedu, ima sustave i organe koji su odgovarajuće prilagođeni
probavljanju i izlučivanju. Ako se tijelo rodi u društvu nejedača, ti su im
sustavi neaktivni ili ih nema. Programski sklop društva u kojem je osoba rođena
odlučuje o njezinom tijelu. Ljudsko je tijelo vrlo fleksibilno u prilagodbi
zadanim životnim uvjetima kako bi moglo široko doživljavati materiju. Ono je
samokontrolirani, najsfisticiraniji stroj poznat u prirodi. Sva njegova
osjetila i organi potrebni su kako bi čovjek mogao doživljavati život. Sva ona
imaju široku sposobnost prilagodbe specifičnim zahtjevima. Probavni sustav i
sustav za izlučivanje sredstva su koja vam omogučuju da doživljavate programski
skup koji se zove materijalna hrana. Sve dok čovjek ostaje u doživljavanju materije u obliku hrane (okus, temperatura,
boleti uzrokavane jedenjem, opijenost alkoholom i štošta drugo) ti su mu
sustavi nužni. Kad se to iskustvo završi, probavni sustav tijelu postaje
beskoristan i zato nestaje, kao što pokazuju istraživanja provedena na nejedačima,
ili se preobrazi u nešto drugo. Drugim riječima, sve dok čovjek ostaje u sferi
doživljavanja materije u njenim umetanjem u tijelo, njegovo će tijelo imati,
razvijati i preobražavati sustave koje to iskustvo čine mogućim. Kada čovjek
završi s tim iskustvom, njegovo će tijelo biti prilagođeno novim okolnostima, a
probavni će trak biti uklonjen, preobražen ili zamjenjen drugim sustavom.
Što trebam učiniti da bih postao nejedač? Mogu li ja živjeti
bez hrane?
Werdin: Ne postoji univerzalan metoda prikladna za svakoga, jer svatko ima svoj
vlastiti način, svaka je osoba drugi svijet. Postoji onoliko puteva koji vode
do ne jedenja koliko ima nejedača. Ako ste sigurni da je način života bez hrane
za vas, već idete pravim putem. Vjerojatno ste si zacrtali poduzimati
aktivnosti usmjerene ka širenju sfere svoje svijesti. Upitate li nekoga jeste
li u stanju živjeti bez hrane, odgovor će glasiti, ne, niste. No, sve dok to
neznate niste to u stanju činiti, ijako posjedujete potencijal. Sama
informacija nije dovoljna, ali čim u sebi poćnete osječati znanje i moć
povezane s njom, stajat će te na vratima mogučnosti izbora ovoga načina života
. Tada čete znati što i kako učiniti. Ako već osječate da je način života bez
hrane za vas, već idete u smjeru gdje nejedenje postoji. Pred vama su mnoge
mogućnosti, pa ih možete ostvariti prema svom planu.
Što napraviti, radite ono što osječate da je za vas
najbolje. Prije svega, nemojte hranu smatrati nečim lošim, i ne žurite. Život
nikada ne završava i nije utrka, pa uvijek imate vremena. Ono što niste u
stanju učiniti sada, bit ćete u stanju učiniti kasnije.
Odakle nejedači dobivaju energiju za život?
Werdin: Kad čovjek razmišlja o ne jedenju najčešće najprije pomisli na
stvaranje energije. Predpostavlja da energija potrebna za život potječe izvana.
Znanstvenici koji istražuju materijalno i energetsko funkcioniranje tijela u
vezi s tim uvjerenjem su pristrani u proučavanju na koji način tijelo crpi energiju
za funkcioniranje i kakav je utjecaj određenih tvari, ugljikogidrata, bjelančevina,
minerala itd. na tjelesne funkcije. Znanstvenici najprije pokušaju otkriti na
koji način funkcionira ljudsko tijelo, zatim formuliraju hipotezu i stvaraju
teorije. Drugi pak prihvaćaju te teorije kao jedinu istinu. Bez da duboko ulaze
u to pitanje. Činjenica je da ljudsko biće živi od onoga za što vjerujemo da mu
daje energiju. Vjeruje li netko da kruh, krumpir, i jabuke njegovom tijelu daju
energiju, tada se to i stvarno događa. Ako osoba vjeruje da je Sunce izvor
energije za njegove tjelesne funkcije, to je zaista tako. Slično tome kad čovjek
vjeruje da su duh, prana ili svjetlost izvor energije potrebne njegovom tijelu
da funkcionira to se i događa. Čovjek živi od onoga za što vjeruje da ga pokreče.
To također vrijedi i u slučaju nejedača. Jedan nejedač može živjeti na energiji
koju dobiva od sunca, a drugi će nejedač pokretat svoje tijelo pranom ili
zrakom koji udiše. Dakle, kada ste svijesni da ste vi sami izvor života vašeg
tijela/uma, onda se to i događa. Međutim, ako samo vjerujete to neče biti
dovoljno. Znanje i živo osječanje toga, neophodni su. U tom slučaju nije vam
potrebno ništa izvana. JA SAM, kao predstavnik svijesti, stvara sve. To je moto
mojih knjiga: JA SAM svijest, a sve drugo moja je kreacija. Stoga znam, JA SAM
je izvor mog života. To je to, manje više jednostavno, u mjeri u kojoj sam u
stanju to intelektualno objasniti. Ali intelekt ne osjeća, u stanju je samo
misliti, pa ne može razumjeti izneseno objašnjenje. Tek kad čovjek to sam
iskusi, tek kad to spozna na temelju dubokog iskustva, njegov će intelekt biti
u stanju razumjeti kako ljudsko biće može živjeti potpuno lišeno hrane, pića pa
i bez disanja. Dok se to ne dogodi, intelekt neće znati i vjerojatno će
poricati. Ovisno o tome koliko intelekt određenog pojedinca već zna, koliko je
iskustva dotični pojedinac već stekao i koliko je velka svera svijesti u kojoj
osoba živi. Fizičari pokušavaju otkriti materijalan svijet i objasniti ga na
razini prihvatljivih načina. To ih potiće da stvaraju hipoteze koje su fantastičnije
od znanstveno fantastičnih priča napisanih prije svega nekoliko desetljeća.
Zanima li vas moderna fizika i njena objašnjenja elementarnih čestica, valova,
energije, kvantova i informacija, vjerojatno ćete pronaći intelektualno objašnjenje
tih pitanja. Ali kako to da čovjek može živjeti bez hrane, pića, disanja te bez
obzira na temperaturu okoline?
Nema komentara:
Objavi komentar