Kratka povijest "velike četvorke"

Prevedeno s dopuštenjem Dogtor J, © 2010 DogtorJ.com

Na:

http://www.oslobadjanje.com/ishrana/99-kratka-povijest-qvelike-etvorkeq.html

Ljudi me pitaju svo vrijeme kako žitarice i mliječni proizvodi mogu biti tako loši za nas kada konzumiramo te stvari već tisućama godina. Razumijem njihovu zbunjenost. Nakon svega, liječnici su podržavali FDA prehrambenu piramidu generacijama, posebno kreirajući preporuku višestrukog uzimanja svakog od njih kako bi zadovoljili minimalne dnevne zahtjeve za hranjivim tvarima iz mliječnih proizvoda. Roditelji naših roditelja gurali su niz grlo svojoj djeci mlijeko pa su oni to isto činili svom potomstvu. "Gradi snažne kosti i zube", bila je njihova mantra, usvojena od (vrlo uspješne) retorike mljekarske industrije. Tko se može prepirati s FDA (američka agencija za hranu i lijekove, prim. prev), liječnicima, roditeljima i ostatkom društva?

Vjernici naglašavaju da su se naši preci iz Starog zavjeta hranili pšenicom i pili mlijeko, tako da "Koliko loše to može biti?" U početku sam mislio da možda ovakav prastari izbor hrane može biti način kako ograničiti ljudski vijek ovdje na zemlji, ali ubrzo sam naučio da su naše preuranjene smrti u našim vlastitim rukama.

"U žitu je kukolj!"

Napravili smo neke vrlo ozbiljne pogreške u našoj povijesti prehrane, što je počelo miješanjem žitarica od strane germanskih predaka. U četvrtom stoljeću, oni su uzeli izvornu žitaricu (Einkorn pšenicu - Triticum monococcum) i pomiješali je s još dvije trave iz obitelji Triticum, dobivajući time "običnu pšenicu", iz koje je proistekla i pšenica koju danas koristimo. Sada znamo da je taj čin ne samo dramatično povećao gluten, nego je uveo i štetan sastojak u gluten na koji sada mnogi reagiraju.

Preliminarne studije danas napravljene na Einkorn pšenici pokazuju da bi se oboljeli od celijakije najvjerojatnije mogli nositi s glutenom u Einkorn pšenici. Nevjerojatno, zar ne? Ali činjenica da neke od današnjih pšenica imaju do 55% glutena u odnosu na 5-7% u Einkorn pšenici nije jedini faktor u tome. Ono što jest odlučujuće u svemu jest to što se nalazi u tom glutenu i što čini svu razliku hoćemo li postati netolerantni prema tom zrnu ili ne. Naši preci su stavili kukolj (korov) u našu pšenicu!

 

Mliječni proizvodi nisu "prirodna savršena hrana"

Sljedeća velika pogreška dogodila se kada su naši engleski preci prešli s kozjeg mlijeka (tada široko prihvaćenog mlijeka) na kravlje mlijeko kao izvora mliječnih proizvoda. Razlika u udjelu kazeina je suptilna, ali imunološki gledajući nesaglediva. Uz to sada znamo da su ovi Anglosaksonci izabrali krivu pasminu krave još u 16. stoljeću kad su izabrali ono što se danas naziva "A1 stoka" (zapadnoeuropske sorte - Jersey, Guernsey i Holstein) umjesto "A2" varijantu (Zebu ili Brahma). Google pretraživanje vraća vam sve što trebate znati o posljedicama njihovog izbora - BCM7 (beta casomorphin 7) koji je uzrok dijabetesa tipa 1 i "vražjeg mlijeka".

Nedavno su znanstvenici izolirani protein koji izaziva dijabetes tip-1. Oni već godinama znaju da naša djeca koja bi kravlje mlijeko uzimala u prvih pet dana života, imala 40-50 puta višu stopu dobivanja dijabetesa tipa 1 u usporedbi s općom populacijom. Ali oni su također primijetili da afrički Masai, koji piju mlijeko Brahme, nisu nikada imali problema s dijabetesom tip-1. Dakle ti su znanstvenici uzeli skupinu dijabetesu sklonim štakorima bez šećerne bolesti te ih podijeliti u dvije grupe - one koji će primati A1 mlijeko zapadnoeuropskih krava i na one za primanje A2 mlijeka od Zebu / Brahma sorti. Gotovo kod polovice štakora iz skupine koja je primala A1 mlijeko razvio se dijabetes i kod niti jednog iz skupine koja je primala A2. Istraživači su izolirali jedan jedini protein koji je bio uzrok problema, i u tom proteinu su pronašli samo jednu jedinu razliku u redoslijedu aminokiselina. To je "ivica žileta" na kojoj mi živimo, isto kao što je i slučaj s putanjom zemlje koja je potrebna za održanje života (malo odstupanje i sav život nestaje, prim. prev.).

Azijska zabluda

 

"Treća kuga", kako bi je želio nazvati, jest soja ... azijska pogreška. Ova "zdravlje-pljačkaška" mahunarka bila je zakopana u jednom udaljenom kraju svijeta i godinama korištena kao nejestiva biljka korištena prilikom izmjene nasada za dodavanje dušika natrag u tlo. Azijatima su trebale godine prije nego li su je odlučili jesti ali prvo su razvili načine kako da njenu konzumaciju učine sigurnom.

Naučili su da fermentacija soju čini više podnošljivom baš kao što su i naši preci isto otkrili s mliječnim proizvodima (npr. jogurt, kefir). Zanimljivo da su riža i rižina vina ispali protuotrovi za sprečavanje nekih štetnih svojstava njihove novokreirane kulinarske kreacije, na isti način kako su Talijani naučili konzumirati vina, meso visoke masnoće, maslinovo ulje i ocat za zaštitu od njihove strasti prema tjestenini. 

Ali mi bi trebali znati da će svaka hrana koja zahtjeva toliko obrade poput soje, samo da bi je učinili sigurnom za jelo, biti izvor problema kod osoba pa čak i ako bude ispravno pripremljena.

I opet industrija soje nam je pokušala reći kako je soja zdrava i da su Azijati zdraviji zbog soje koju koriste u prehrani. Srećom, brzo smo saznali istinu. Jedini razlog zašto su Azijati (u Aziji) zdraviji od Amerikanaca u nekim pogledima je to što njihova tradicionalna prehrana NEMA glutena, NEMA mliječnih proizvoda i NEMA kukuruza. Soja je bila njihova pogreška i njezini lektini koji oštećuju crijeva i tkivo, prekomjerne razine izoflavona i široka paleta nehranjivih tvari dovoljno govore za sebe. Nitko ne priča o činjenici da Azijati zapravo žive samo godinu dana dulje od Švicaraca (a je ne vidim da oni obrađuju soju) i predvode po pitanju raka želuca.

Kao i mliječni proizvodi, soja je izmijenila vanjski izgled i unutarnje mehanizme kod naše djece. Najistaknutija činjenica je da se prvi menstrualni ciklus kod naših malih djevojčica javlja mnogo ranije nego što je to normalno. Bilo je općenito prihvaćeno da se u prošlosti prvi menzes javljao s 15 godina starosti. Iz proučavanja japanske djece prije i poslije drugog svjetskog rata sada znamo da je povećana potrošnja mliječnih proizvoda (amerikanizacija je uzela svoj danak) ovo spustilo na starost od 12 godina. No soja je to dalje spustila na jednoznamenkastu starosnu dob. Sada imamo podatke da gotovo 20% naših malih djevojčica ima prvi menstrualni ciklus u dobi od 8 godina. Opa! Ako vam ovo nije dovoljno loše, kada sam neki dan u svom uredu držao "predavanje" o ovome ženi iz lokalnog školskog odbora, ona mi je odgovorila da su tri devetogodišnje djevojčice bile trudne. Nevjerojatno. Izoflavoni su itekako stvarna prijetnja našoj djeci u razvoju, uključujući i naše muškarce. Taj ću dio ostaviti vašoj mašti i internet tražilici.

Kukuruz – otrovno zrno

 

Takvo što [otrovno zrno] ostavlja kukuruz, taj "dar američkih Indijanaca" kako ga vide mnogi od nas. "Kukuruz mora biti zdrav ako su ga jeli Indijanci", mnogi su mi to rekli. Ahhh ... ali povijest kukuruza je jedna od najzanimljivijih. Trebale su tisuće godina da naši latinoamerički preci proizvedu klip koji danas vidimo. To je započelo s beskorisnim žitom u jednoj dolini dolje u srednjoj Americi. I gdje god je kukuruz uveden, pojavio se problem s pelagrom (nedostatak niacina). Wikipedia ovo pogrešno opravdava činjenicom da je niacin zaključan duboko u jezgri.

To bi mogao biti odgovor KADA bi kukuruz bio jedini izvor niacina, što on nije. Ne ... kukuruz uzrokuje nedostatak niacina zato što pobuđuje atrofiju crijevnih resica u onih senzibiliziranih osoba koje ga konzumiraju, baš kao i kod nebrojeno ljudi i životinja danas (s rastućom alergijom na kukuruz kao vidljivom znakom). Zato je pelagra izbila.

Oni više nisu mogli apsorbirati niacin ni iz bilo kojeg izvora prehrane, jednom kada je sluznica crijeva bila oštećena. Da ... kukuruz je gadna stvar, a u prilog tomu govori i činjenica da hrana s kukuruznim glutenom ubija druge biljke ("prirodni herbicid") a kukuruzno brašno se može koristiti za uništavanje kukaca. To je zbog toga jer nakuplja masnoću kos svih onih koji ga konzumiraju: masnoća je koš za smeće tijela, a mi stvaramo nove masne stanice kako bi otpremili loše tvari iz opće cirkulacije u "smeće".

Naše tijelo zna što radi 

Jedine druge stvari koje na isti način uništavaju naše resice kao ove namirnice su virusi i fluorid, i oboje nam daju važan uvid u to što gluten uz ostale radi našoj crijevnoj sluznici. Zašto otrovni fluorid uzrokuje ekstremna oštećenja kod tih prstolikih izraslina koje nazivamo crijevne resice? Zato što im onemogućuje apsorpciju tvari. Ista stvar vrijedi i za gluten, mliječne proizvode, soju i kukuruz. Ova drastična promjena je predstavljala privremeno sredstvo naše zaštite. Ali, koji dio stanice donosi odluku o stiskanju resice? Pa mikroorganizmi koji nas nastanjuju. Da, virusi i pleomorfne bakterije su odgovorne za ovaj iznenađujući proces prilagodbe. Valjda bismo ih trebali prestati toliko omalovažavati, zar ne? Velik dio onoga što mi zovemo "bolest" je jednostavno vanjski znak tog procesa prilagodbe. Ti mikrobi koji nas nastanjuju su na našoj strani!

Zaokret za naše zdravlje

Pa ... koliko je od vas na tim GFCFSFCF (gluten-kazein-soja-kukuruz-free) dijetama? Jeste li uklonili jednu ili neku drugu problematičnu namirnicu, ali ste zastali u svom oporavku? Da li vam je teško za povjerovati da je gotovo 80% standardne američke prehrane (SAD), pripremljene od "velike četvorke", loša za vas? Ili počinjete shvaćati zašto sam s ljubavlju nazvao ovaj kvartet "četiri jahača Apokalipse"?

Loša vijest je da pokvaren prehrambeni lanac ne završava ovdje. Jeste li čuli da možemo biti "sekundarno glutenizirani" jedući meso životinja koje su hranjene takvom hranom? To je vrlo stvaran problem i trenutno prikupljam svjedočanstva ljudi koji su primijetilii bitan napredak zbog izbora mesa goveda koja se slobodno hrani na travnjacima, piletine iz slobodnog uzgoja i njihovih jaja, umjesto tovljenih sorti. Ovo može biti posebno važno u liječenju bolesti povezanih s imunološkim sustavom kao i kod neuropsihijatrijskih i neurodegenerativnih poremećaja.

Jesu li ovo stvarno "loše vijesti"? Nisu ako ste jedan od mnogih koji pate pod skrbi trenutne medicinske birokracije koja, kako se čini, nije u dodiru s ovim ključnih pitanjima ishrane. Ako ste u potrazi za stvarnim odgovorima na vaše kronične zdravstvene probleme, naći ćete više nego što ste ikada mogli zamisliti na stranicama ovog portala i ostalih čiji su autori mudre duše koje su mi prethodile. Čak je i Hipokrat znao istinu o hrani i lijekovima. Kada smo to izgubili dodir s našom prošlošću?

 

Originalni tekst:

http://dogtorj.com/what-is-food-intolerance/the-history-of-the-big-4/